FILM POBRAO SIMPATIJE

“Medenu zemlju”, priču o Hatidži koja živi u simbiozi s prirodom, Američka filmska akademija nominovala je u kategorijama najboljeg stranog filma i dokumentarca. Oskar, ipak, nije osvojen. Makedonski film pokazuje kako čovjek uporno uništava prirodu, zbog čega uslovi života na planeti postaju sve ekstremniji, a ljudi sve nesrećniji.

“Medena zemlja” ili “Honeyland” je prvi film u istoriji koji je istovremeno nominovan u kategorijama stranog i dokumentarnog filma. Donosi priču o životu Makedonke turskog porijekla Hatidži Muratovoj, koja živi od meda divljih pčela u ruralnim područjima Sjeverne Makedonije.

U selu Bekirlija nema električne energije i telefona i baš tamo se nalazi njena trošna kuća, u kojoj živi sa osamdesetpetogodišnjom majkom Nazife, koja je prikovana za krevet. Hatidža dane provodi u potrazi za medom divljih pčela čije košnice nerijetko bivaju formirane i u teško prohodnim stijenama, do kojih nas vodi hrabra pčelarica i kamera iza nje.

Priča je pobrala globalne simpatije, prije svega jer je priča ovog filma je hirurški precizna slika današnjeg svijeta čiji ekosistem uništava ljudska pohlepa, koja ne jenjava uprkos činjenici da joj se priroda sveti ostavljajući nemilosrdne posljedice po cjelokupno čovječanstvo.

Pokazuje kako je čovjek sam sebi najveći neprijatelj i kako nije više u stanju živjeti u harmoničnim odnosima s prirodom, prije svega zbog egoizma i nesvjesne i nepodnošljive eksploatacije njenih resursa. Hatidža je jednostavna žena koja je neizmejrno bogata, ne iz razloga što ima puno, nego zato jer joj za život treba vrlo malo.