FAVORIT ZA “OSKARA”

Po 92. put u Los Anđelesu biće dodijeljene najprestižnije nagrade Američke Akademije filmskih umjetnosti i nauka. U trci za pozlaćeni kip sa čak 11 nominacija predvodi film Toda Filipsa „Džoker“, smješten u svijet strip junaka Betmena. Prenos ceremonije dodjele Oskara je pola sata poslije ponoći na Drugom programu TVCG, kao i na Portalu RTCG.

Za prva tri dana prikazivanja u više od 4.000 bioskopa u SAD film je zaradio gotovo 96 miliona dolara, a uspjeh nije izostao ni u drugim djelovima svijeta.

Džoker je ubrzo postao 44. film koji je ostvario zaradu od devet cifara. Milijarda dolara je stigla poslije nešto više od tri mjeseca prikazivanja. To ga je smjestilo na tron najprofitabilnijih filmova zasnovanih na stripu. Bolje se kotira i od Betmena, Nindža kornjača i Maske – koji su do sada bili najprofitabilniji adaptirani filmovi.

Džoker je ovaj uspjeh postigao bez prikazivanja u Kini, koja je kao jedno od najvećih tržišta mnogim filmovima popravljala prihode.

Prepoznat je i trud glumca Finiksa koji je za ovu ulogu doživio pravu transformaciju, prije svega, smršao je više od 20 kilograma, ali i svakodnevno radio s psiholozima, kako bi se pripremio za ulogu psihopate.

Na račun filma stigle su i brojne kritike-zbog prikazivanja problema mentalnog zdravlja i surovih scena nasilja. Neki su i na društvenim mrežama raspravljali o tome da bi Džoker mogao pokrenuti talas nasilja.

Uz Džokera još osam filmova takmiči se u kategoriji za najbolje ostvarenje u 2019. godini. Kao najozbiljniji protivkandidat Džokeru pominje se 1917, film britanskog reditelja Sema Mendeza, koji ima 10 nominacija. Isto toliko nominacija ima i ostvarenje Kventina Tarantina “Bilo jednom u…Holivudu”.

U LOS ANĐELESU

Slavni američki glumac Kirk Daglas sahranjen je juče u Los Anđelesu, dva dana nakon što je preminuo u 104. godini.

Kako prenosi Foks njuz, Daglasa su na vječni počinak na groblju Vestvud memorijal ispratli članovi porodice, među kojima i sin, slavni holivudski glumac Majkl Daglas (75).

Sahrani su prisustvovala i Daglasova druga dva sina, Piter i Džoel i njegova supruga En Bajdens (65).

Pored Majkla Daglasa, sahrani je prisustvovala i njegova supruga, takođe slavna američka glumica Ketrin Zita Džons.

Kirk Daglas rođen je 9. decembra 1916. godine kao Išur Danielović u gradu Amsterdamu, u saveznoj državi Njujork, u siromašnoj porodici jevrejskih imigranata iz Gomelja, u današnjoj Bjelorusiji.

Prije nego što se 1941. godine pridružio američkoj mornarici, ime Izi Demski, koje je do tada koristio, zvanično je promijenio u Kirk Daglas.

Od početka filmske karijere 1946. godine, ostvario je više od 90 filmskih uloga, a ostaće poznat, između ostalog, po filmovima “Šampion”, “Žudnja za životom”, “Obračun kod OK korala”, “Staze slave”, “Posljednji voz sa Gan Hila”, “Spartak”.

OLIVERA TIČEVIĆ

Iako sa skromnom operskom tradicijom Crna Gora je kroz mladu opersku divu Oliveru Tičević pokazala još jednom da ima raskošnih talenata koji uz pregalaštvo i želju za uspjehom grade sebi prolaz i do najprestižnijih svjetskih pozornica. Mlada umjetnica za Portal RTCG govori o nastupima pred svojom publikom, putu do svjetskih pozornica i porukama za mlade koji se odluče da školuju svoj glas.

Oliverin predivan sopran prepoznali su na samom početku u podgoričkoj Muzičkoj školi “Vasa Pavić”, a kasnije i na fakultetu u Beogradu. Brojne nagrade i stipendije samo su bile potvrda da je na pravom putu.

Tokom studija je dva puta osvojila nagradu Austrijske barokne akademije za najperspektivnijeg izvođača, 2011. i 2013. Po završetku studija dobila je ponudu iz Berna, stipendiju za prvu godinu master studija.

Za Portal RTCG, Olivera govori o nastupu pred svojom publikom u CNP u operi “Boemi”, svom putu do svjetskih pozornica i porukama za mlade koji žele da se bave pjevanjem.

Učestvovaili ste nedavno u važnom projektu u CNP-u, operi “La Boheme”. Koliko vam je rad na tom pojektu bio težak, s obzirom na to da scene nije za izvođenje ove vrste umjetničkog izraza? Koliko ste zadovoljni radom na tom projektu?

Moram reći da sam i sama bila iznenađena spremnošću i kapacitetom Crnogorskog narodnog pozorišta za ovako komplikovanu produkciju, koja broji više od 100 izvođača. Kada smo počeli sa probama, sve je već bilo spremno, orkestarski prostor takozvana “orkestarska rupa”, gdje je smješten naš sjajni Crnogorski sifonijski orkestar, scenografija, kostimi, a cijelo osoblje pozorišta nam je stavljeno na raspolaganje. Vođeni rukom eksperta za Pučinijevu muziku maestra Alberta Veronezija, uz glumačke zadatke Andrea Tokija, proces je tekao jako prirodno, uz veliku radost svih aktera i međusobno poštovanje. Publika je taj trud i ljubav prepoznala i nagradila stajaćim ovacijama sve tri večeri.

Rođeni ste u Bijelom Polju, a stičete priznanja i slavu u inostranstvu na prestižnim pozornicama. Koliko vam znače nastupi u Crnoj Gori i da li bi željeli da ih bude više?

Naravno. Posebna je emocija kada sam kod kuće, u svojoj zemlji i pjevam svojoj publici.

Dolazite iz male sredine, koja gotovo da nema nikakvu “opersku tradiciju”. Koliko je teško bilo uklopiti se u velike sredine i zahtjevne sisteme koji su vam otvorili vrata? Je li talenat dovoljan?

Dolazim iz male sredine koja me je makismalno podržala i kojoj sam jako zahvalna. U toj maloj sredini sam naučena da talenat nije ništa bez rada, upornosti i velike želje. Školujući se i radeći u velikim gradovima, metropolama, uživajući u njihovom kulturnom bogatstvu, uvijek sam vođena željom za napretkom.

Imate li kontakata i saradnju sa operskim pjevačicama iz Crne Gore koje kao i vi grade uspješne karijere u svijetu. Razmišljate li o nekim projektima koji bi pomogli da opersko pjevanje bude pristupačnije mladim ljudima u Crnoj Gori?

Sa zadovoljstvom mogu reći da je mnogo divnih vokala koje Crna Gora ima. Sa mnogim koleginicama sam već sarađivala u organizaciji KotorArta, Muzičkog centra Crne Gore, Operosa opera festivala. Svaki solo pjevač iz Crne Gore se trudi da pomogne da klasično pjevanje bude rasprostranjenije i zainteresuje što veći broj publike. Posebno sam ponosna na svaki uspjeh moje koleginice ili kolege, jer to je uspjeh svih nas.

Kako ste se opredijelili za ovaj poziv i je li odluka bila teška, s obzirom na to da ste znali da kod nas nema mnogo prostora za napredovanje i nastupe? To je značilo velika odricanja, odvojenost od porodice…

Uz veliku podršku moje porodice koja je prepoznala moj talenat i zaljubljenostu u scenu, muziku i umjetnost nijesam uopšte razmišljala o svom putu kao putu odricanja, već ulaganja. Konstantna želja za napredovanjem vodila me ka konstantnom usavršavanju. Mogućnosti su se otvarale, a ja bila spremna da ih prihvatim sa najiskrenijom radošću.

Inovacije i originalni pristupi klasičnim djelima i interpretacijama su imperativ na sceni. Kakav je vaš pristup, da li više volite klasični pristup operskoj režiji ili ste za novo “čitanje”?

Imala sam priliku da radim klasične, ali i moderne postavke opera. Jednak su mi izazov.

Šta volite da slušate privatno?

Jazz.

Koliko mlad čovjek koji gradi karijeru u ovom poslu ima vremena za privatan život, jer se sati i sati provode u vježbanju i pripremama za nastupe i imajući na umu “nomadski” način života?

Biću iskrena, nije lako graditi karijeru, a da privatan život ne pati. A isto tako nije lako ići protiv sebe i svog talenta i želje, a da privatan život ne pati. Moja porodica i partner, kao i meni bliske osobe su pune razumijevanja i podrške, na čemu sam im neizmjerno zahvalna.

Da li ste to tako zamišljali ili su vaša očekivanja o načinu života i rada na raznim scenama i sa raznovrskim umjetnicima i pedagozima, bila dugačija?

Moja potreba za pjevanjem je bila toliko jaka da sam znala da sve što mi se nalazilo na putu kao prepreka ili iskušenje moram pobijediti, da moram istrajati. Pjevanje je zaista nešto čime je prožeto cijelo moje biće. Znala sam da ću na tom putu koji sam odabrala izvući mnogo pozitivnih saznanja i znanja. Novi jezici, kulture, kolege, profesori, tehnike, usavršavanja, scene, putovanja, samo su neki primjeri.

Šta preporučujete mladim ljudima koji se odluče da školuju glas? Kakvu perspektivu imaju i šta mogu očekivati i kod nas i u inostranstvu?

Sigurna sam da neko ko poželi da se bavi ovom umjetnošću, iako dolazi iz sredine u kojoj nije razvijena operska tradicija, ukoliko u to istinski vjeruje i uloži svu svoju energiju i trud u tu želju, uspjeh može biti zagarantovan. Ipak, ono što balkanske zemlje, nažalost, izdvaja od ostatka svijeta, to je da je potrebno mnogo više ulaganja, upornosti i vjere u sebe, da bi se došlo do krajnjeg cilja. Iskreno se nadam da će ova produkcija opere “La Boheme” ohrabriti one koji ovim pozivom požele da se bave, a da će im CNP, ukoliko nastavi sa postavljanjem operskih produkcija u narednim sezonama, pružiti priliku da u svojoj zemlji stanu na “daske koje život znače”.

Biljana Babović

FILMOVI I CEREMONIJA

U Los Anđelesu večeras biti održana 92. ceremonija dodjele Oskara, nagrada američke Akademije filmskih umjetnosti i nauke.

Prenos ceremonije dodjele Oskara je pola sata poslije ponoći na Drugom programu TVCG. U 20.00 sati na TVCG2 biće emitovan film “Kraljev govor”, u 22.00 sata “Katanac za bol”, filmovi koji su ranije dobili Oskara.

Pratite “Noć Oskara” na TVCG2. Prenos možete pratiti i na Portalu RTCG.

Film “Joker” (Džoker) reditelja Toda Filipsa sa Hoakinom Finiksom u glavnoj ulozi postao je favorit za prestižnog Oskara jer je osvojio najviše, 11 nominacija za tu filmsku nagradu. “Džoker” je nominovan između ostalog za najbolji film, najbolju režiju, najbolji adaptirani scenario kao i za brojne tehničke kategorije.

Ostala tri favorita su “The Irishman” (Irac) Martina Skorsezea, “Once Upon a Time… in Hollywood” (Bilo jednom u Holivudu) Kventina Tarantina i “1917” Sema Mendeza sa po deset nominacija.

Južnokorejski film “Parasite” (Parazit) reditelja Bong Džun Hoa osvojio je šest nominacija, kao i “Marriage Story” i “Jojo Rabbit”.

Mnogi prognoziraju da bi najveći broj Oskara mogao da osvoji ratna drama “1917”, koja je ranije osvojila nagradu za najbolji film Britanske akademije za filmsku i televizijsku umetnost (BAFTA), nagradu Američkog udruženja reditelja (Directors Guild of America – DGA), kao i Zlatni globus. Te nagrade koje se dodeljuju u januaru često su pokazatelji i dobitnika Oskara.

Favorit za Oskara za najboljeg glumca je Hoakin Finiks za ulogu u filmu “Džoker”. Glumac je dobio nagradu BAFTA. Pored Finiksa u toj kategoriji se takmiče Antonio Banderas, Leonardo DiKaprio, Adam Drajver i Džonatan Prajs.

Za najbolju glumicu se takmiče Sintija Erivo, Serše Ronan, Skarlet Johanson, Šarliz Teron i Rene Zelveger.

U kategoriji za najbolju mušku sporednu ulogu ocjenjuje se da bi Oskara mogao da dobije Bred Pit koji još nije dobio to priznanje. Među nominovanima su i Tom Henks, Al Paćino, Džo Peši i Entoni Hopkins.

Među nominovanim za najbolji strani film nalazi se film Sjeverne Makedonije “Zemlja meda” (Honeyland). Na spisku u toj kategoriji su i “Corpus Christi” (Poljska), “Dolor y gloria” (Španija), “Parasite” (Južna Koreja) i “Les Miserables” (Francuska).

Na ceremoniji će biti odato priznanje nedavno preminulom velikanu zlatnog doba Holivuda Kirku Daglasu, kao i preminuloj košarkaškoj zvezdi Kobiju Brajantu.

Američka Akademija filmskih umjetnosti i nauka i ove godine je na meti kritika zbog nedostatka raznolikosti.

Izbor i priprema: Č. Đurđić

Na današnji dan 1746. Vasilije  Petrović, kao arhimandrit  Cetinjskog manastira, poslao je ruskom dvoru pismo s porukama zahvalnosti na dotadašnjoj pomoći Crnoj Gori, uz molbu da se u štampu daju dvije kratke istorije o Crnoj Gori, koje je uputio preko ruskog poslanika u Konstantinopolju.

1769 – Nakon što je Porta objavila rat Rusiji, ukazom carice Katarine II počelo je organizovanje ustanka balkanskih naroda u kome je po zamisli ruske vlade Crna Gora trebalo da odigra značajnu ulogu. Misija organizacije ustanka koja je bila povjerena knezu Georgiju Dolgorukovu nije uspjela zbog njegovog sukoba sa Šćepanom Malim, koji je uživao snažan autoritet među Crnogorcima.

1881 – Umro je Fjodor Mihajlovič Dostojevski, jedan od najvećih ruskih i svjetskih pisaca, čije je djelo u prošlom vijeku postalo neiscrpan izvor za najraznovrsnije književno-teorijske, estetičke, psihološke i filozofske studije i tumačenja. Uticao je na ukupnu evropsku i američku književnost, a posebno su se na njega pozivali ekspresionisti u književnosti i egzistencijalisti u filozofiji. Njegova najpoznatija djela su: «Zločin i kazna», « Braća Karamazovi», «Zapisi iz mrtvog doma, «Bijedni ljudi», «Idiot», «Poniženi i uvrijeđeni».

1943 – Počeo je protivnapad partizana u Drugom svjetskom ratu na združene fašističke snage na Neretvi, poznat kao Bitka za ranjenike. Početkom marta osam partizanskih brigada odbacilo je glavninu njemačkih trupa i svih 3.500 ranjenika prebačeno je na lijevu obalu Neretve. U spomen na te događaje snimljen je 1969. film “Bitka na Neretvi” u režiji Veljka Bulajića, koji je uz brata Stevana Bulajića i Ratka Đurovića učestvovao i u pisanju scenarija. “Bitka na Neretvi” smatra se najboljim i najskupljim filmom jugoslovenske kinematografije; nominovan je za Oskara, za najbolji strani film 1969, a po broju statista i utrošenih sredstava uvršten je u istorijske filmske spektakle. Plakat za film uradio je Pikaso, a među deset poznatih svjetskih glumaca koji su igrali u njemu bili su Orson Vels, Jul Briner, Franko Nero, Silva Košćina. Na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, u konkurenciji 120 filmova svjetske kinematografije, uvršten je 2010. u deset najvažnijih filmova o Drugom svjetskom ratu. U svijetu ga je, u više od 80 zemalja, vidjelo 350 miliona gledalaca, a u bivšoj SFRJ  četiri i po miliona, što ga čini najgledanijim jugoslovenskim filmom.

1988 – U Titogradu je počeo treći Festival jugoslovenskog alternativnog teatra, FJAT 88. Na festivalu su učestvovali : Slovensko mladinsko gledališče, Otvorena scena «Obala» iz Sarajeva, Alternativni teatar Priština, Turska drama iz Skoplja, Narodno pozorište iz Zenice, Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada, Makedonski narodni teatar i Zagrebačko kazalište lutaka.

2004 – Na Cetinju je održan Parlamentarni forum kojem su prisustvovali predstavnici parlamenata Albanije, Grčke, Makedonije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, i državne zajednice Srbije i Crne Gore. Učesnici foruma podržali su ideju liberalizacije viznog režima među zemljama regiona, što je pozitivno uticalo na kretanje ljudi, raznih vrsta robe i usluga.

2010 – U Podgorici je osnovan Forum 2010, zajednica slobodno udruženih građana i građanki u cilju izgradnje crnogorske države po uzoru na evropske demokratije.

2014 – U Švajcarskoj je održan referendum o ograničavanju doseljavanja stranaca u tu zemlju, koji je inicirala nacionalistička Narodna stranka. Za ograničavanje doseljavanja stranaca glasali su stanovnici većine kantona 50,5 odsto birača, dok je protiv bilo 49,5 odsto. Da bi se, međutim, donijela odluka o ograničenju doseljavanja potrebno je bilo da uz većinu kantona za nju glasa i većina birača. Vlada i većina partija protivile su se uvođenju kvota za sve vrste doseljenika.Povodom rezultata referenduma, Evropska komisija oglasila se saopštenjem 10. februara da žali zbog prolaska inicijative i dodala da je to protivno principima slobodnog kretanja ljudi između Evropske unije i Švajcarske. Iako Švajcarska nije članica EU, s njom ima 120 sporazuma. Evropska komesarka za pravosuđe Vinjon Reding poručila je da Švajcarska ne može da očekuje da uživa u prednostima slobodne trgovine s EU bez prihvatanja slobode kretanja. Više vlada Unije ocijenilo je da rezultat referenduma u Švajcarskoj predstavlja, kako je kazano, veliki problem.

2014 – Petnaestogodišnja ruska klizačica Julija Lipnickaja, koja je pobjedom svoga tima u umjetničkom  klizanju osvojila zlatnu medalju, postala je najmlađa šampionka u istoriji Zimskih olimpijskih igara. 

Na današnji dan dogodilo se i sljedeće:

1922 – U Sarajevu je izašao prvi broj nezavisnog vanstranačkog  lista «Glas Sandžaka i Crne Gore».  Odgovorni urednik lista bio je Asim Hadžić.

1934 – Akcionarsko društvo «Boka» preraslo je u «Zetsku plovidbu» sa sjedištem na Cetinju, koja je preuzela sve plovidbene  linije na Južnom Jadranu i Skadarskom jezeru. «Zetska plovidba» uspješno je poslovala sve do 1941.

1991 – Na referendumu u Litvaniji više od 90 odsto birača glasalo je za otcjepljenje od Sovjetskog Saveza.

2005 – U Padovi je umro poznati srpski televizijski i radijski novinar Milovan Ilić Minimaks. Autor je nekoliko knjiga aforizama i pjesama, te brojnih kolumni u raznim listovima.

2008 – Uprkos oštrom protivljenju opozicije, turski parlament usvojio je dva ustavna amandmana kojima je ukinuto nošenje islamskih marama na univerzitetima u toj zemlji.

2010 – Uprkos upozorenjima iz svijeta, Iran je saopštio da je započeo dodatno obogaćivanje nuklearnog goriva.

11. FEBRUARA

Predstava “U vezi sa pukovnikom kojem nema ko da piše“ koja je nastala po motivima novele Gabrijela Garsije Markesa i u režiji Petra Pejakovića biće premijerno u Podgorici izvedena u utorak, 11. februara, u velikoj sali KIC-a “Budo Tomović”, sa početkom u 20 sati.

Producenti predstave su Alternativna teatarska aktivna kompanija (ATAK) i Dom Kulture JU Centar za kulturu Plav.

U predstavi igraju Kristina Obradović, Aleksandar Gavranić i Slaviša Grubiša.

Predstava „U vezi sa Pukovnikom kojem nema ko da piše“ dio je projekta „Sjeverne scene – razvoj publike i podsticanje pozorišne produkcije u Centrima za kulturu na sjeveru Crne Gore“, putem konkursa Ministarstva kulture, u svrhu afirmacije kulturne nezavisne scene u Crnoj Gori.

DODJELA OSKARA

Glavni kuvar na prijemu poslije ovogodišnje dodjele Oskara u Los Anđelesu Volfgang Puk izjavio je da će servirati jela koja će biti 70 odsto vegetarijanska, ali će biti i dimljenog lososa i kavijara.

Puk, koji će se 26. godinu zaredom brinuti za jelovnik poslije ceremonije Oskara, rekao da će pored vegetarijskih jela biti i japanske junetine, kao i pice u obliku statuete Oskara i tradicionalno dimljeni losos i kavijar.

“Pripremamo razna jela, jer pored toga što mnogi vole vegetarijanska jela, ipak većina više voli ribu i meso”, rekao je Puk Frans presu.

Kuvar (70) koji je učio zanat i u francuskim prestižnim restoranima kao što je Maksim, rekao je da sam nije vegetarijanac, ali voli da sprema takva jela jer je izazov za kuvara da vegetarijansko jelo bude ukusno koliko i jelo sa mesom.

Na prijemu će biti 18 vegetarijanskih jela za oko 150 zvanica. Među njima će biti kuskus od povrća, tikvice u kineskom sosu sa crnim pirinčem i sos od mente i korijandera uz skuvane male krompire. Od jela sa mesom, biće između ostalog, minijaturni burgeri od japanske junetine i piletina punjena crnim pečurkama.

Za desert je zadužena grupa od 25 poslastičara, koja će praviti kolače bez jaja i mleka, ali će koristiti mleko od badema i kososa. Kraljica poslastice će biti statuete Oskara od čokolade. Biće napravljeno oko 5.000 čokoladnih statueta, a poslastičari će upotrijebiti oko 400 kilograma čokolade.

Zvanice, odnosno nominovani za Oskara koji neće osvojiti priznanje, će prije prijema dobiti poklone u vrijednosti od 215.000 dolara po osobi, prenijeli su lokalni mediji u SAD.

OMAŽ KIRKU DAGLASU

Američka Akademija filmskih umjetnosti i nauke koja dodjeljuje prestižnog Oskara, saopštila je danas da će tokom godine biti otvoren dugoočekivani muzej filma, uz omaž nedavno preminulom glumcu Kirku Daglasu.

Muzej, čije je zdanje djelo italijanskog arhitekte Renca Pijana, trebalo je da bude otvoren 2017. godine, ali je otvaranje odgođeno zbog raznih kašnjenja.

Predstavnici Akademije su uoči 92. dodjele Oskara predviđene sjutra uveče, predstavili novinarima zgradu muzeja koji se nalazi nekoliko kilometara južno od Holivuda.

Na jednoj strani muzeja se nalazi ogromna sfera od stakla, čelika i betona koja lebdi iznad zemlje, napravljena kako bi dočarala “magiju filma”. U toj sferi koja je pasarelom povezana za glavnu zgradu, nalazi se bioskopska sala sa 1.000 mjesta koja je opremljena savremenom tehnologijom.

Misija muzeja biće prikazivanje istorije kinematografije, njene tehničke inovacije kao i tehnike tokom režiranja.

U muzeju će biti galerija sa eksponatima. Biće izložene crvene cipelice koje je nosila Džudi Garland u filmu “Čarobnjak iz Oza”, vrata kroz koja je često prolazio Hemfri Bogart u ostvarenju “Kazablanka” i čuvena pelerina koju je nosio Bela Lugoši kao Drakula u filmu iz 1931.

Biće izloženi i suveniri koji podsjećaju na nedavno preminulog Kirka Daglasa. Direktor muzeja Bil Kramer izjavio je da će to kulturno zdanje odavati priznanje tek preminulim velikanima kinematografije.

Veći dio zgrade od 3.600 kvadratnih metara je gotov i u toku su posljednji radovi. Za sada se još ne zna tačan datum otvaranja, ali je predviđeno da bude tokom ove godine.

HERCEG NOVI

Retrospektivna izložba 40-tak radova sa 13 hercegnovskih strip festivala u Podgorici bila je sjajna najava za današnje peto izdanje Zimskog strip vikenda u Herceg Novom. Udruženje ljubitelja stripova Hercegnovski strip festival predstaviće danas i sjutra devetu umjetnost posjetiocima u Dvorani Park i Pubu Got, uz moto „From dusk till dawn“.

Na Fakultetu za umjetnost Univerziteta Donja Gorica u Podgorici prisustvovali su brojni ljubitelji, studenti, profesori i dekan Fakulteta umjetnosti UDG Nenad Vojvodoić, kao i italijanski ambasador u Crnoj Gori, Luka Zelioli.

Organizovan je i master klas za studente gdje su o produkciji HSF -a govorili Nebojša Mandić i Jovan Subotić, a o likovnom stvaralaštvu svjetski poznati italijanski strip umjetnik Valter Venturi, kao i domaći umjetnici Nikola Ćurčin i Luka Cakić.

Danas od 11 do 18 h u Dvorani Park trajaće humanitarna prodajna izložba originalnih radova. Ona je posvećena Dilan Dogu. Posjetioci će uživati i u berzi stripa, crtanju za fanove, izložbi i crtanju na majicama, predavanjima, uz prateći DJ program.

U KIC-U

Novo književno izdanje dr Ane M. Zečević “Sve postaje riječ, u riječi da živi: Prilozi o kulturnoj istoriji Paštrovića i Budve” biće predstavljeno u utorak, 11. februara, u Multimedijalnoj sali KIC-a “Budo Tomović”, od 19 sati.

Uz autorku o knjizi će govoriti dr Slobodan Jerkov, mr Dobrila Popović i Dušan Medin, urednik. Moderatorka večeri je Stanka Rađenović Stanojević.

U pitanju je četvrta autorska knjiga dr Ane M. Zečević, a za razliku od ostalih u cjelosti je posvećena primorskoj, odnosno paštrovskoj i budvanskoj tematici, te predstavlja zbirku njenih ranijih tekstova, kao i novonastalih za potrebe ovog izdanja.

Ana M. Zečević je rođena u Beogradu (1972). Osnovnu i srednju muzičku školu pohađala je u Moskvi i Beogradu. D