POSVEĆEN DON ANTONU

U prepunoj Katedrali Sv. Tripuna, održali su koncert Ratimir Martinović (klavir), Aleksandar Tasić (klarinet) i Dmitrii Prokofiev (violončelo). Udruženi u KotorArt Trio, ovi umjetnici su priredili pravo uživanje za sve ljubitelje kamerne muzike.

Umjetnici su izveli Trio op 11 u B duru L. v. Betovena, Trio op 114 u a molu J. Bramsa kao i Trio Pathetique u d molu M. Glinke.

Koncert su organizovali Bokeljska mornarica i Festival KotorArt, a u okviru Tripundanskih svečanosti. Koncert kamerne muzike, na inicijativu umjetnika, posvećen je bio nedavno preminulom kotorskom župniku, don Antonu Belanu.  

Prisutnima se obratio Ratimir Martinović koji je uputio tople riječi za don Antona.

 „Bio je jedan od rijetko preostalih Bokelja, obrazovan, drag saradnik u razgovorima na mnoge teme, pa tako i one muzičke. Uvijek je podržavao Festival KotorArt, i to ne samo formalno, već suštinski“, kazao je Martinović. 

Kazao je da mu je uvijek velika čast i posebno zadovoljstvo nastupati u rodnom gradu, a posebno sa dragim kolegama i prijateljima kakvi su Aleksandar Tasić i Dmitrii Prokofiev.

“Bilo mi je uživanje da muziciram sa svojim prijateljima u Kotoru i u prelijepom ambijentu Katedrale. KotorArt Festival doživljavam kao jednu veoma blisku porodicu i uvijek volim da budem dio tima i dio festivalske atmosfere. Takođe, hvala cijelom timu KotorArta na gostoprimstvu i na prelijepom druženju”, izjavio je klarinetista Aleksandar Tasić.

Kazao je da mu je veliko zadovoljstvo što je dio ovog projekta.

“ Važno je napomenuti da je Trio dio Festivala ali i dio Kotora, gdje je sve povezano sa muzikom. Grad koji je toliko povezan sa Venecijom, mjestom gdje je možda i nastala klasična muzika. Zidine Kotora su nam pomogle da jako brzo spremimo program, a specifična atmosfera grada dala je boju Kotora u zvucima našeg ansambla. Takođe, veliko mi je zadovoljstvo što sam svirao sa izvanrednim muzičarima kao što su Aleksandar Tasić, čiji zvuk dopire i do najskrivenijih djelova naše duše i naravno sa Ratimirom Martinovićem, koga svi volimo slušati u solo izvođenjima ali njegov zvuk kamernog muzičara je zaista jedinstven”, izjavio je violončelista Dmitrii Prokofiev.

KotorArt Trio je održao svoj prvi koncert u obnovljenom sastavu u Katedrali sv Tripuna u Kotoru, odakle su otišli u Beograd. Planirana je turneja ovog sastava Festivala KotorArt po regionu i Evropi.

Izbor i priprema: Č. Đurđić

Na današnji dan 1649. poslije dvadesetodnevnog otpora turske vojske, Mlečani su uz pomoć Crnogoraca i posebno Peraštana, koji su napadali s kopna, oslobodili Risan. Istovremeno, Nikšićani, Banjani i Drobnjaci oslobodili su Grahovo.

1847 – Rođen je američki pronalazač Tomas Edison. Registrovao je više od hiljadu patenata, uključujući sijalicu s ugljenim vlaknom, fonograf odnosno gramofon, mikrofon, megafon, fonometar.

1868 – Umro je francuski fizičar Žan Bernar Fuko, koji je s Armanom Fizoom izmjerio brzinu svjetlosti. Ogledom s klatnom (Fukoov eksperiment) dokazao je obrtanje Zemlje, pronašao je žiroskop i usavršio teleskop.

1919 – Radničke organizacije u Kotoru obilježile su godišnjicu strijeljanja mornara, koje su austrijske vlasti osudile na smrt zbog učešća u poznatoj pobuni na ratnim brodovima u Boki Kotorskoj.

1921 – U Beogradu je počelo suđenje jednom od najpoznatijih crnogorskih vojskovođa, generalu Radomiru Vešoviću, osumnjičenom za pokušaj pobune u Crnoj Gori . Pošto su mu oduzeti penzija i imanje, general Vešović je 26. novembra 1919. odveden u zatvor gdje je proveo 15 mjeseci. Usljed nedostatka dokaza o krivici pušten je na slobodu, s tim da za povraćaj imovine i penzije može povesti građansku parnicu.

1929 – Sporazumom u Luteranu između Italije i Svete stolice stvorena je nezavisna papska država Vatikan. Time je riješeno Rimsko pitanje, spor italijanske države i Svete stolice, nastao 1870. poslije priključenja Italiji papske države i grada Rima.

1967 – Umro je crnogorski slikar Milo Milunović. Rođen je na Cetinju 1897. Školovao se u rodnom gradu, u Italiji i Francuskoj. Bio je jedan   od osnivača i prvih nastavnika Akademije likovnih umjetnosti  u Beogradu, a poslije Drugog svjetskog rata organizovao je s Petrom Lubardom Umjetničku školu na Cetinju. Stvorio je kompleksno djelo u kojem se spajaju klasično i savremeno.

1980 –  U Nikšiću je osnovan Monteks, spoljnotrgovinsko preduzeće koje je u svoj razvojni program ugradilo principe modernog tržišnog poslovanja sa svijetom, principe razvoja male privrede i turizma, program proizvodnje zdrave hrane, elektronike, građevinarstva, drvne industrije, metaloprerade, zastupanje velikih inostranih firmi, investicione radove u inostranstvu, kooperaciju i ulaganje u kvalitetnu kadrovsku osnovu. Za prvih deset godina Monteksova spoljna trgovina porasla je s početnih 15, na više od 600 miliona američkih dolara. Monteks je osnovao poznati crnogorski biznismen Stanislav Ćano Koprivica.

2007 – Američki ministar odbrane Robert Gejts odgovorio je na napad ruskog predsjednika Vladimira Putina na spoljnu politiku Sjedinjenih Američkih Država, rekavši da je “jedan Hladni rat sasvim dovoljan”. Gejts je najavio i posjetu Moskvi kako bi pokušao da umanji tenzije, prouzrokovane Putinovim optužbama Vašingtona da pokušava da nametne svoju volju svijetu, izrečenim dva dana ranije na bezbjednosnoj konferenciji u Minhenu.

2009 – U Ministarstvu odbrane Crne Gore otvorena je Kancelarija za bilateralnu saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama.

2010 – Vlada Crne Gore utvrdila je Nacrt izmijenjenog i dopunjenog Krivičnog zakonika, kojim je omogućena primjena instituta oduzimanja imovine stečene krivičnim djelom, kao i one za koju osumnjičeni ne može da dokaže da je zakonito stekao. Nacrtom izmijenjenog i dopunjenog Krivičnog zakonika, za novinare je eliminisana zatvorska kazna za klevetu, kao i novčana, ukoliko novinar postupa prema etičkim i profesionalnim standardima. U suprotnom, za učinjeno djelo klevete, odnosno kršenje novinarske etike, ili za zlu namjeru, predviđena je novčana kazna od pet do 14.000 eura i objavljivanje sudske presude u sopstvenom glasilu.

2011 – Pod pritiskom žestokih protesta širom Egipta, predsjednik te zemlje Hosni Mubarak podnio je ostavku nakon 30-godišnje vladavine.

2011 – Agencija Frans pres objavila je da je francuski predsjednik Nikola Sarkozi u telefonskom intervjuu potvrdio stavove britanskog premijera Dejvida Kamerona i njemačke kancelarke Angele Merkel da zapadni koncept multikulturalizma nije uspio i da je zapravo promašaj. „Naravno, svi moramo poštovati različitosti, ali ne želimo društvo u kome zajednice koegzistiraju jedna pored druge“ – kazao je Sarkozi.

2012 – Četrdesetosmogodišnja američka pop pjevačica Vitni Hjuston pronađena je mrtva u sobi hotela „Hilton“ na Beverli Hilsu. Bila je jedna od najcjenjenijih i najnagrađivanijih pjevačica svih vremena. Tokom 25-godišnje karijere osvojila je šest Gremija i  više od 400 drugih nagrada. Publika je posebno pamti po hitu „I will always love you“ (Uvijek ću te voljeti) iz filma „Tjelohranitelj“, u kojem je 1992. igrala uz Kevina Kostnera. Posljednjih godina borila se sa zavisnošću od droge i alkohola, a pretpostavlja se da je do smrti došlo zbog predoziranja tabletama.

Na današnji dan dogodilo se i sljedeće:

1971 – Predstavnici 63 zemlje potpisali su sporazum o zabrani skladištenja nuklearnog oružja na dnu mora i okeana.

1990 – Lider afričkog nacionalnog kongresa Nelson Mandela pušten je na slobodu nakon 27 godina provedenih u južnoafričkim zatvorima.

2006 – U Kotoru je održana prva Međunarodna veslačka regata skutera. U regati je učestvovalo 12 ekipa pomorskih institucija iz zemlje i inostranstva. Prvo mjesto osvojila je ekipa Srednje pomorske škole iz Kotora, drugo italijanski tim “Sebastiano Venjer” iz Venecije, a treće Srednja pomorska škola iz Portoroža.

2007 – U Turkmenistanu su prvi put održani izbori za predsjednika države na kojima je učestvovalo više kandidata.

2012 – Savjet za odbranu i bezbjednost proglasio je zbog vremenskih nepogoda vanredno stanje na teritoriji Crne Gore.

U SAD-U

Gledanost prenosa 92. ceremonije Oskara pala je na najniži nivo od kada se organizuje, i znatno je pala u odnosu na prošlu godinu na samo 23,6 miliona gledalaca u SAD, javila je televizija EJ-Bi-Si (ABC).

U 2019. godini, veče dodjele Oskara, najprestižnije filmske nagrade u Holivudu privuklo je 29,6 miliona gledalaca, poslije jednog istorijskog minimuma od 26,5 miliona prethodne godine.

Ceremonija 2020. godine će ostati zapamćena po tome što je južnokorejski film Parazit osvojio četiri Oskara uključujući glavnu nagradu za najbolji film, prvi put da je jedan film na jeziku koji nije engleski osvojio tu nagradu.

Međutim, kritičari se slažu da ceremonija koja je trajala više od tri i po sata nije bila posebno upečatljiva.

Drugu godinu zaredom veče nije imalo voditelja, u nadi da će se ponoviti uspjeh iz 2019. godine ali nastupi zvijezda koje su se smjenjivale na sceni da se našale i otvaraju koverte sa nagradama uglavnom su bili razočaravajući.

Gledanost Oskara koja je prelazila 43 miliona 2014. godine neprestano pada posljednjih godina u SAD, poput drugih ceremonija dodjele nagrada kao što su Zlatni globus, Gremi i druge.

Ponovo je ove godine stiglo puno kritika na dodjelu Oskara, mnogi su zamjerali zbog nedostatka etničkog i kulturnog diverziteta u nominacijama kao i nedostatku žena u nominaciji za kategoriju reditelja. Neki su čak preko društvenih mreža pozivali da se bojkotuje ceremonija. Ipak, od 39 dodijeljenih zlatnih statueta 2020. trećina je pripala ženama.

U SAD-U

Gledanost prenosa 92. ceremonije Oskara pala je na najniži nivo od kada se organizuje, i znatno je pala u odnosu na prošlu godinu na samo 23,6 miliona gledalaca u SAD, javila je televizija EJ-Bi-Si (ABC).

U 2019. godini, veče dodjele Oskara, najprestižnije filmske nagrade u Holivudu privuklo je 29,6 miliona gledalaca, poslije jednog istorijskog minimuma od 26,5 miliona prethodne godine.

Ceremonija 2020. godine će ostati zapamćena po tome što je južnokorejski film Parazit osvojio četiri Oskara uključujući glavnu nagradu za najbolji film, prvi put da je jedan film na jeziku koji nije engleski osvojio tu nagradu.

Međutim, kritičari se slažu da ceremonija koja je trajala više od tri i po sata nije bila posebno upečatljiva.

Drugu godinu zaredom veče nije imalo voditelja, u nadi da će se ponoviti uspjeh iz 2019. godine ali nastupi zvijezda koje su se smjenjivale na sceni da se našale i otvaraju koverte sa nagradama uglavnom su bili razočaravajući.

Gledanost Oskara koja je prelazila 43 miliona 2014. godine neprestano pada posljednjih godina u SAD, poput drugih ceremonija dodjele nagrada kao što su Zlatni globus, Gremi i druge.

Ponovo je ove godine stiglo puno kritika na dodjelu Oskara, mnogi su zamjerali zbog nedostatka etničkog i kulturnog diverziteta u nominacijama kao i nedostatku žena u nominaciji za kategoriju reditelja. Neki su čak preko društvenih mreža pozivali da se bojkotuje ceremonija. Ipak, od 39 dodijeljenih zlatnih statueta 2020. trećina je pripala ženama.

FILM POBRAO SIMPATIJE

“Medenu zemlju”, priču o Hatidži koja živi u simbiozi s prirodom, Američka filmska akademija nominovala je u kategorijama najboljeg stranog filma i dokumentarca. Oskar, ipak, nije osvojen. Makedonski film pokazuje kako čovjek uporno uništava prirodu, zbog čega uslovi života na planeti postaju sve ekstremniji, a ljudi sve nesrećniji.

“Medena zemlja” ili “Honeyland” je prvi film u istoriji koji je istovremeno nominovan u kategorijama stranog i dokumentarnog filma. Donosi priču o životu Makedonke turskog porijekla Hatidži Muratovoj, koja živi od meda divljih pčela u ruralnim područjima Sjeverne Makedonije.

U selu Bekirlija nema električne energije i telefona i baš tamo se nalazi njena trošna kuća, u kojoj živi sa osamdesetpetogodišnjom majkom Nazife, koja je prikovana za krevet. Hatidža dane provodi u potrazi za medom divljih pčela čije košnice nerijetko bivaju formirane i u teško prohodnim stijenama, do kojih nas vodi hrabra pčelarica i kamera iza nje.

Priča je pobrala globalne simpatije, prije svega jer je priča ovog filma je hirurški precizna slika današnjeg svijeta čiji ekosistem uništava ljudska pohlepa, koja ne jenjava uprkos činjenici da joj se priroda sveti ostavljajući nemilosrdne posljedice po cjelokupno čovječanstvo.

Pokazuje kako je čovjek sam sebi najveći neprijatelj i kako nije više u stanju živjeti u harmoničnim odnosima s prirodom, prije svega zbog egoizma i nesvjesne i nepodnošljive eksploatacije njenih resursa. Hatidža je jednostavna žena koja je neizmejrno bogata, ne iz razloga što ima puno, nego zato jer joj za život treba vrlo malo. 

PROMOVISANA KNJIGA

Kritičko izdanje sa komentarom “Testament Đurđa Crnojevića”, koje je Nacionalna biblioteka Crne Gore objavila krajem prethodne godine, predstavljeno je u petak, 7. februara u Biblioteci na Cetinju.

“Testament Đurđa Crnojevića” objavljen je kao dvojezično izdanje, na crnogorskom i engleskom jeziku.

Izdanje je priredio doktor Miloš Milošević, a prevela Slađana Sjekloća, viša bibliotekarka i referentkinja za izdavačku djelatnost u Biblioteci.

Đurađ je, prema riječima Sjekloće, testament počeo pisati tokom svog boravka u Milanu i, kao što je konstatovano i u kritičkom komentaru knjige, prvi utisak koji dokument ostavlja je da je to privatno pismo koje je uputio svojoj ženi Izabeti, a koje se postepeno pretvorilo u njegovu oporuku.

“Izabeta je u testamentu određena za univerzalnog nasljednika i Đurađ se potrudio da joj ostavi uputstva o tome kako da brine o sebi i njihovoj djeci, od koga da traži pomoć i zaštitu i kako da naplati dugove. Ono što je njemu bilo izuzetno važno je da se crkvi vrate uzeti predmeti kako bi se sačuvali od Turaka i to je brižljivo iznio u testamentu. Na neki način, to je bila obaveza koju je osjećao prema ocu Ivanu, budući da su crkve i manastiri osnovani kao rezultat njegovih vjerskih razmišljanja”, rekla je Sjekloća. 

Naročite simpatije, navela je prevoditeljka, probudila je činjenica da je crnogorski vladar toliko volio i poštovao svoju vjernu suprugu, koja mu je rodila četvoro djece, da ne samo da ju je odredio za nasljednicu, već je i jasno naznačio da ostaje pri toj odluci čak i u slučaju da se ona odluči preudati.

Djelo je objavljeno uz finansijsku podršku Ministarstva kulture Crne Gore, u okviru Programa zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2019. godinu.

MINISTARSTVO KULTURE

Ministar kulture Aleksandar Bogdanović susreo se sa predstavnicima Saveza sindikata Crne Gore, generalnim sekretarom SSCG Duškom Zarubicom i predsjednikom novoformiranog Samostalnog sindikata kulture Nebojšom Radovićem.

Radović je upoznao ministra Bogdanovića sa planiranim aktivnostima novog ogranka koji djeluje u okviru SSCG i istakao da će njihov prioritetni cilj biti kvalitetno i transparetno zastupanje zaposlenih u djelatnosti kulture, te poboljšanje njihovog ekonomskog i socijalnog položaja.

Ministar Bogdanović poručio je da je Ministarstvo kulture uvijek otvoreno za saradnju sa sindikalnim organizacijama, te da će posvećeno raditi na poboljšanju socio-ekonomskog statusa zaposlenih u kulturi, sa posebnom pažnjom na rješavanju njihovih stambenih pitanja.

Na kraju, obostrano je izražena spremnost za međusobnu saradnju po svim pitanjima koja se odnose na unapređenje položaja zaposlenih u oblasti kulture.

U KIC-U

Retrospektiva dugogodišnjeg profesionalnog i umjetničkog djelovanja Vesele Mišković biće predstavljena kroz izložbu fotografija pod nazivom “Nasmijani cvijet.me”, koja će biti otvorena neuobičajenim multimedijalnim performansom u Velikoj sali KIC-a u srijedu, 12. februara u 20 sati.

Drugu samostalnu izložbu radova autorke otvoriće direktorica KIC-a Snežana Burzan, a uz osvrt i recenziju Milutina Obradovića, poznatog crnogorskog slikara, nastupiće podgorički pjevači: Esad Merulić, Tamara Pavićević i Edo Abdović.

Izložbu čine najuspješnija ostvarenja, kao i selekcija još neobjavljenih fotografija.

Vesela Mišković umjetničkom fotografijom se bavi više od 10 godina, a dio njenog opusa su ambijentalne i fotografije poznatih, kao i foto-reportaže. Živi u Podgorici i trenutno aktivno sarađuje sa renomiranom ilustrovanom revijom “Gracija” i magazinom kompanije “Voli”.

U BIJELOM POLJU

Knjiga “Pregršt suza i dva pisma” Gordana Čampara predstavljena je sinoć bjelopoljskoj književnoj publici.

Sve ono lijepo u životu Gordana Čampara je skrajnuto u  odnosu na bijes i jad u njegovoj prvoj knjizi poezije”Pregršt suza i dva pisma” u kojoj se našlo mjesta i za “Neposlata pisma iz Sarajeva”.

Čamparov prvjenac je predstavljen bjelopoljskoj književnoj publici uz ilustracije akademskog slikara Pera Nikčevića.

“Iako u kniizi dominiraju tužni momenti, uopšte nijesam bio tužan dok sam ispisivao te, kako se najčešće kaže, sjetne djelove svoga života. Možda je to tako što u poeziji nije prisutna samo moja srdžba i patnja, već i mojih prijatelja, pisao sam umjesto njih, saživio sam se sa njima i patio sa njima”,kazao je Gordan Čampar na promocji svoje knjige.

Predstavljajući Čamparev prvjenac, poznati pisac Mirko Rakočević je autorovo djelo  okarakterisao kao moazik sačinjen od proze, odnosno dnevničkih zapisa, poezije, a crteži  Pera Nikčevića omogućavaju potpun doživljaj svima koji se odluče da pročitaju knjigu.

“Prvi Čamparevi književni tragovi dovoljno jasno ukazuju da oni neće tako brzo nestati već će se i produbiti i proširiti. Njegova kniževna  zrelost  će ga,sasvim je sigurno, inspirisati da  još mnogo toga stavi na papir i potvrdi da smo dobili još jednog dobrog pisca. On stvara modernističku poeziju slobodnog stiha, a svaka njegova pjesma nosi jasne poruke i zato je važno pročitati od početka do kraja kao bi čitalac knjigu doživio na pravi način”,istako je Rakočević.

Autorova poezija  je faktički sama po sebi vukla crte po papiru i na taj način sama sebe oživljavala, kazao je Pero Nikčević koji je za ovu priliku stigao iz Pariza, gdje živi i stvara.

“Sve te slike nastale su dok mi je Čampar čitao svoje stihove tako da sam ja na poseban način ušao u njegovu poeziju, ili bolje rečeno dušu koju sam pronašao u njegovoj priči koja je dosta slična  nekim mojim ličnim događanjima, a koje  nijesam imao sluha da iskažem  kroz poeziju onako kako sam je osjetio”,naglasio je Nikčević.

Njegova osjećanja uglavnom su vezana za ženu i knjigu pa on ženu doživljava kao nepročitanu knjigu koja je za njega misterija koju je pokušao da dodirne sa nekoliko linija.

Dio tih linija koji na prelijep način oslikavaju ženu koja u rukam drži knjigu ili je ona tu negdje u njenoj blizini kraslile su galeriju u bjelopoljskom Centru za  kulturu gdje je predstavljena Čamparova knjiga, koja je nedavno izašla iz štampe u izdanju podgoričke izdavačke kuće “Unireks”.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore

SRIJEDA U BUDVI

Nova knjiga Branka Janjuševića – roman „Tiranin“ biće predstavljena u organizaciji Narodne biblioteke Budve, u srijedu, 12. februara sa početkom u 19 sati u holu Akademije znanja.

Ovo djelo Branka Janjuševića objavile su izdavačke kuće „Štampar Makarije” iz Beograda i „Obodsko slovo” iz Podgorice.

Prethodnim romanom “Ovako”, koji je 1984. bio u najužem izboru za Ninovu nagradu, izazvao je veliku pažnju, crnogorske i kulturne javnosti ondašnje zajedničke države.

Na promociji u Budvi o knjizi će govoriti književnik Radomir Uljarević i autor Branko Janjušević.

„Rafinirna psihološka proza Branka Janjuševića uverljivo nadilazi uobičajene kritičke odrednice – na delu je pisanje iz samog središta egzistencije, apsolutna posvećenost tekstu koji je svet. Janjuševićev junak istovremeno je tiranin i monah, u svakom trenutku spreman da svoju misao uzdigne do neslućenih visina ili podvrgne radikalnoj sumnji, u svakom pokretu duha neumoljivo iskren i autentičan, čitavim bićem uronjen u sadašnjost, u život sveta“, zapisao je o knjizi „Tiranin“ Branka Janjuševića književnik i kritičar Želidrag Nikčević.