Serbian
Albanian
English
French
German
Russian
Turkish
Serija “Grupa”, cija se prva sezona prikazuje na RTS-u nedjeljom od 20.05 casova, jedan je u nizu krimi naslova koji su u posljednje vrijeme zapljusnuli male ekrane na ex Yu prostoru, ali je Tijana Markovic uvjerena da se izdvaja od ostalih. Glumica koja igra inspektorku Jaksic, a koju smo gledali u serijama “Jutro ce promeniti sve”, “Vojna akademija” i “Prva tarifa” nasla se u ekipi koju karakterise spoj iskustva, kroz poznate glumce kao sto su Vojin Cetkovic, Jasna Duricic, Milutin Mima Karadzic, Vojin Cetkovic, te mladosti jer su u ovom projektu mnoga talentovana, nadolazeca imena dobila priliku da pokazu sto znaju. Tvorci serije su Uros Tomic i Dragan Durkovic, a u snimanju je ucestvovalo sedam reditelja, koji su kroz slozenu, realisticnu dramu pokusali da publici predstave angazovanu pricu o problemima mladih koji sve cesce upadaju u svijet kriminala, te roditeljima i njihovoj borbi da pomognu svojoj djeci.
“Zelim ovom prilikom da pozdravim vase citaoce i cijelu Crnu Goru, imam tamo puno prijatelja, rodbine, a imam i crnogorske korijene sa tatine strane”, pocinje Markoviceva pricu za “Play” tokom koje je pokusala publici da priblizi seriju “Grupa” i kako je ona nastala.
Kako je bilo raditi na ovoj seriji?
Bio je to vrlo temeljan proces. Prije svega, prije nego sto smo krenuli uopste da radimo seriju i upustili se u snimanje imali smo vrlo opsezne pripreme. Dosta smo gledali razne serije, kriminalisticke prije svega, razne dokumentarce, filmove… Reditelj i kreator serije Uros Tomic nas je bas zatrpao tim materijalom. Pored toga smo imali razgovore sa inspektorima, sa socijalnim radnicima, sa odredenim klincima, naravno na kraju smo morali da razgovaramo i sa nekim dilerima, prosto da bi nam i taj dio bio poznat, ta perspektiva takode, kako bi na taj nacin odradili uloge najbolje sto mozemo. Isli smo i u streljanu, imali smo fizicke pripreme, pogotovo je to bilo bitno za moju ulogu posto glumim inspektorku. Dakle, razne pripreme smo prosli.
Stice se utisak da vam je dosta bitno bilo da realno, gotovo dokumentaristicki prikazete situaciju u drustvu?
Tako je. Serija “Grupa” je vrlo drustveno angazovana i ona na bas realistican nacin prikazuje nasu svakodnevicu i sve probleme koje ona nosi. Tu su tri grupe koje pratimo – to su inspektori, klinci i dileri, ali najveci akcenat je upravo na klincima, jer su oni nekako najbitniji, zbog njih sve ovo i radimo. Dok smo snimali dosta smo vodili racuna da stvari iz njihove perspektive budu prikazane na najaktuelniji, na najstvarniji moguci nacin. I mogu slobodno da kazem da su se otvorile sve rupe gradskog podzemlja.
Toliko je slojevito i surovo to. Evo zavrsila se cetvrta epizoda ove sedmice Lukinim ubistvom i mora da se posalje poruka, a serija “Grupa” i te kako ima jaku sociolosku poruku, da klincima mora da bude jasno da ce ih takav nacin zivota, upadanje u taj mracni svijet dovesti do katastrofalnih posljedica.
Jeste li zabrinuti za njih kad vidimo u seriji u koliko su teskoj situaciji, okrenuti kriminalu, drogama, hedonizmu, brzoj zaradi, bez roditeljske paznje, bez podrske u skoli?
Naravno da sam zabrinuta. Ja imam 33 godine i sjutra cu, ako bog da, da budem majka i gledam razne svoje prijatelje, njihovu djecu i shvatam u kakvom svijetu oni zive. Savremeni covjek danas je u isto vrijeme na ivici ambisa i na putu do vrha. Ono sto mene trenutno najvise pogada je nacin na koji oni danas dolaze do novca, preko dilovanja, gdje je taj posao – ako to mogu tako nazvati, sramota me da to izgovorim – postao biznis, usputna radnja koja postaje ozbiljan dio njihovih zivota, dio mracne strane koji ih uvlaci u jos vece probleme. Na kraju krajeva, rizikuju i svoj zivot. A nije samo taj dio problem. Imali smo priliku da vidimo kako je djevojcica poslije konzumiranja odredenih supstanci pala sa petog sprata. I ta vrsta ponasanja, uopste konzumiranje droga je sveprisutno.
Za mene je svaka droga ozbiljna, pa i trava, ako se koristi svaki dan. Zato imamo epidemiju psihickih bolesti, zato je pola moje generacije na ksanaksima i ksalolima, ljudi ne znaju gdje bi. Posto savremeni covjek danas, kao sto sam rekla, ako se ne posveti sebi, vrati sebi i sagleda sve to, osuden je na propast. I to ne vazi samo za klince o kojima sad pricamo, jer je ova serija skrenula paznju i na ulogu roditelja. Ona ih tjera da se svaki roditelj ponaosob preispita gdje je u toj svojoj ulozi, u komunikaciji sa svojim djetetom. Zato sto smo zaboravili da komuniciramo, ne obracamo paznju na svoju djecu, ona sa druge strane ne slusaju svoje roditelje. Ako roditelj radi posao ga odvaja od kuce, pa je dijete samo i ima previse slobodnog vremena, moze da radi sto hoce.
Ako roditelj ne radi, onda se sve svaljuje na dijete i ocekuje se od njega, kao sto je Luka u prvoj epizodi dao svojoj majki novcanicu od sto eura za racune. Jer se danas sve nekako obrnulo. Ranije su klinci zivjeli od roditeljskih primanja, a sada vidimo da nesto tu nije u redu i moramo da reagujemo. Tako da jeste serija vrlo realisticna i mi smo tu da je prikazemo na takav nacin. Ne mozemo da zatvaramo oci pred tim problemima. Moj savjet je i ja se nadam da ce se svaki roditelj i svaki klinac poslije odgledane epizode preispitati gdje je, sto je i da li vrijedi upustati se u sve to, ili ako je vec u tome, kako izbjeci i potraziti strucnu pomoc.
U tom istrazivanju dok ste pripremali ulogu gdje ste najvise toga novog naucili?
Svakako u radu sa starijim kolegama sa kojima do sad nisam bila u prilici da saradujem. Izdvojila bih svoju profesorku Jasnu Duricic sa kojom sam imala priliku da budem prvi put u kadru. Naravno i razgovori iza kamere sa divnom Brankom Katic, Milutinom Mimom Karadzicem, Vojinom Cetkovicem… Od tih starijih kolega sam kroz razgovore i naravno tokom snimanja scena naucila dosta toga. Svakom svojom ulogom naucimo nesto novo. Isto bih izdvojila i snimanje sa reperom Milijem. On je naturscik, ali je tako pun u kadru i vrlo je profesionalno uradio tu svoju ulogu, tako da mi je i to bilo veoma interesantno. Naravno, rijetkost je i da u nekoj seriji svaku drugu epizodu radi drugi reditelj, pa je onda ta otvorenost tokom rada svih njih, od kreatora Urosa Tomica preko produkcije i svih ljudi koji su bili iza kamere, ta podrska i sve sto su nam pruzali je donijelo nesto dobro. A da je bilo lako – nije, ali dobro, tako se dobijaju dobre stvari.
Desava se jedan talas krimi serija u Srbiji, a i regionalno. Mislite li da je to slucajno ili postoji neki uzrok?
Znate kako, kriminala je uvijek bilo. Sjetimo se samo devedesetih. Ali sad imamo generalno hiperprodukciju, ne samo kriminalistickih, nego i raznih drugih serija. U Srbiji se snima trenutno mnogo serija, sto ima svoje i dobre, ali i neke druge strane. Bez obzira sto jeste, zaposleni smo, radimo dosta, placeni smo, nekad manje, a nekad vise, ali to je dobro. Samo ne znam koliko je ta hiperprodukcija generalno dobra. Ali mislim da se “Grupa” izdvaja od ostalih serija, po mnogo cemu. Takode sam dobila dosta reakcija drugih ljudi, gledalaca, ne samo ljudi iz moje branse u koje imam mnogo povjerenja, vec obicnih ljudi – konobarice, komsinice, onih koji me prepoznaju, pa mi pridu na ulici. I reditelji su se na samom setu trudili da imamo jedan osoben glumacki izraz i po mom misljenju sve to izdvaja “Grupu” od ostalih.
I globalno gledano imamo zlatno doba TV serija, sve je vise evropskih naslova koji biljeze globalnu popularnost, mislite li da bi i sa ovih prostora u skorijoj buducnosti mogla da se pojavi neka takva serija koja ce privuci interesovanje i sire od ex Yu regiona?
Naravno, zasto da ne. Mi smo evo bili na Sarajevo film festivalu gdje se prikazivala nasa serija, takode su se prikazivale i “Senke nad Balkanom”, “Besa” i drugi naslovi. Izdvojila bih nas, ali i “Senke…”, zaista moram da pohvalim Dragana Bjelogrlica koji izvrsno radi svoj posao, covjek je potpuno pomjerio neke granice na koje smo navikli, unio je nesto novo, neki svoj licni pecat. Isto tako mislim da smo mi sa “Grupom” nesto drugo donijeli. Imamo serije koje su i te kako dragocjene i kvalitetne, da bi trebalo da ih odgleda sto siri auditorijum. Na Sarajevu su nas gledali brojni bitni ljudi iz te industrije, bio je tu recimo jedan covjek koji je glavni za HBO, kolege iz inostranstva i dobijamo izvrsne, divne komentare. To su za nas vrlo znacajne stvari, tako da se nadam da ce to da ide u nekom dobrom smjeru. Naravno, ne moze sve, jer ako imate 20 serija ne mogu sve da budu dobre, ali i da je cetvrtina njih dobra – to je vec veliki uspijeh.
Sto se tice vas licno imate li jos nekih projekata na kojima radite, gdje cemo vas gledati u narednom periodu?
Da, poslije “Grupe” sam radila seriju “Nek’ ide zivot” u reziji Slobodana Suljagica, to se trenutno prikazuje na Superstaru. Onda sam sa Andrijom Milosevicem radila jednu novu seriju, a trenutno pripremam jednu porodicnu dramu gdje igram profesorku, upravo citam scenario za tu seriju koja ce se zvati “Neki bolji ljudi”. Negdje me dok citam inspirise i podsjeca na “Bolji zivot”, tako da mislim da ce biti bas dobra serija. Ceka me sad cetiri mjeseca snimanja toga, a u najavi su i dva projekta, ali ne smijem jos da otkrivam o cemu se radi, jer nije jos zapecaceno, nije potpisan ugovor. Radim i u pozoristu, uskladujem pojednako snimanja i probe, naviknuti smo mi glumci na to. U svakom slucaju, posla ima dosta, hvala bogu. Mnogo toga se radi i prvi put se desava da te neko zove da snimate nesto novo i ti mu kazes da ne mozes, jer imas vec nekoliko projekata na kojima radis.